Blarney Castle u proljece

utorak , 10.06.2014.

Bila sam nedavno po drugi put u posjeti predivnom zdanju na jugu Irske, Blarney dvorcu. Prvotno izgradjen u desetom stoljecu bilo je drvene strukture, dok oko 1210 nije napokon sazidan. Tijekom vremena biva srusen do temelja da bi 1446 napokon iznikao i treci dvorac izgradjen od strane Dermota McCarthya, Kralja Munstera cije zidine jos uvijek stoje.

Inace na vrhu kule nalazi se ukomponiran Blarney stone - kamena ploca koju je svojedobno kralj Cormac McCarthy dobio kao znak zahvalnosti za ustupanje 4 tisuce vojnika Kralju Škota Robertu the Bruceu u bitci kod Bannockburna 1314. Prema legendi Blarney stone je polovica Stone of Scone-a odnosno Kamena sudbine kojeg je navodno Jakov koristio kao jastuk dok je sanjao u Betelu (ovo ce znati oni koji citaju Bibliju).



Blarney stone inace smjesten je na vrhu kule, po sredini na lijevoj strani donje slike. Vjeruje se da ce ti se ostvariti zelja ako legnes na ledja, zabacis glavu unazad i tako naopacke poljubis kamen.
Odustala sam od ljubljena kamena s obzirom da je smjesten na samom rubu zidina, a izmedju ruba i kule nalazi se nekih metar razmaka. Jedino sto te sprijecava da padnes pred glavni ulaz u dvorac je metalna shipka i fotograf koji ti drzi noge.
Takodjer nakon sto se 100 Amera izreda pred tim kamenom, nekako te prodje volja, da ne spominjem urbanu legendu prema kojoj se lokalni tinejdjeri usuljaju nocu u dvorac i uriniraju po spomenutom kamenu. But let's hope that's not true.



Navodno je dvorac bio prodan zato sto ga je kralj smatrao neudobnim. Provlacivsi se kroz uske stepenice, moram priznati suosjecala sam s njime.



Zanimljiv detalj Hipogrifa na jednom od manjih zdanja u kompleksu dvorca.





Pogled iz pticje perspektive. Rjesenje kojim su pokrili kulu pomalo kvari dojam.



Bajkovito stablo u jednom od 8 vrtova Blarneya.



The Western Red Cedar iliti Thuja plicata, stara preko sto godina.



I meni najdrazi, Otrovni vrt. Svasta se tu nadje od Heisenbergove Lily of the Valley, preko Atrope Belladonne, Bleeding Hearta do obicne Marijane. ''It will either kill you or cure you''



One najjopasnije zasticene su kavezima.



Kao i one najisplativije.



Inace s lijeve strane zidina nalazi se Otrovni vrt, a s desne padina spilje koje su nekada sluzile kao tamnice.



I za kraj jedan sasvim neotrovan cvijetak.

Windy with a chance of...

petak , 14.02.2014.

Cujem da vam je voda dosla do grla, evo i nama isto. Moj se predivni kvartic pretvorio u mocvaru, jucer sam cijeli dan provela u autu trazeci prohodnu rutu, 280.000 kucanstava je ostalo bez struje, moj faks je ostao bez krova, a Viking je punih 6 sati proveo zaglavljen na tracnicama izmedju Corka i Mallowa. Pokusala sam ga spasiti autom al sam zavrsila u koloni dobre 2 ure nekih 16 kilometara od destinacije zbog porusenih stabala. Spasio ga je bus kojeg su zeljeznice poslale kad su napokon otvorili jednu liniju ceste.

A sutra tek zovu nevrime.



A ovako je izgledalo prije:



Inace prije fijaska u Mallowu Vikingova zeljena destinacija bila je Dublin. Danas je spretno stigao tamo tako da moze u miru pratiti Zimske Olimpijske s deckima, jer nakon 'pomnog' vaganja izmedju hokeja i valentinova, pobjedio je hokej.

Ne znam sto je s tim skandinavcima i hokejom (kao ni sa zenama i valentinovim). U ove tri godine uspjeli su me pretvoriti u gorljivu navijacicu Toronto Maple Leafsa, Chichago Blackhawksa i Medvescaka.

Moram priznati drago mi je sto je tamo iducih par dana, jer nakon sto pocnes suzivot s deckom svaki dan koji provedete odvojeno je ujedno kletva i blagoslov. Malo ti fali, ali ti dobro dodje.
Mogu napokon uzivati u nekim starim neprezaljenim navikama kao sto je npr. tamanjenje Nutelle zlicom (sto upraznjavam u ovom trenutku cerek), gledanje cetvrte epizode True detectiva u miru bez zajedljivih komentara, gledanje filmova na stranom (citaj: spanjolskom) jeziku bez fuckin titlova (jer mi je to gust); preskakanje uzeta u dnevnom boravku (jer treba tu Nutellu nekako potrositi), isprobavanje razlicitih modela sminkanja i konturiranja lica i onda eventualno fotkanje istih, skypanje s frendicom 3 ure u komadu, jedenje svega brokulastog, prokulastog i zelenog okruglastog sto moj machomen ne voli viditi na meniju a ja obozaavam...

Inace prije nego je otisao pobrinuo se da me opremi sladoledom i cokoladama u obliku srceka - i Nutellom (valjda se boji da se vratim na onih 55 kila od ljetos).
Prekjucer me izveo na veceru, svaki dan me doceka s ukusnim jelom kad dodjem s posla i vrlo cesto sa svjezim jagodama u sladoledu, za posebne prigode sam spece kolace, niti jedan dan jos nije prosao da je on otisao raditi bez da mi je dao pusu, nedavno mi je kupio buket crvenih ruza i mini walkman da mi ne bude dosadno kad trcim... mogu slobodno tako u nedogled, tako da vi dragi moji koji ste me ispilali danas pitanjima di cu za Vlentinovo, evo da vam kazem: bit cu doma, ususkana u topli poplun, ispred televizije, tamanit cokoladice u obliku srca i gledat televiziju sretno zaljubljena. cerek




Jer oni znaju najbolje

srijeda , 05.02.2014.

Vratih se doma nakon vikenda u Dublinu. Nisu ta lumpovanja vise za mene - stari se. Da me ne bi krivo shvatili nisam ja neka hladna, dosadna, dolcevita girl koja sjedi doma i uzdise na Sedam nijansi sive a da nikad nije otisla dalje od dnevnog boravka, naprotiv, rekli bi irci, veoma sam outgoing, ali zivot se sastoji od razlicitih faza i moja mad-wasted-jumping-like-a-kangaroo faza je negdi iza mene. Problem je sto dosta mojih frendova to ne zeli prihvatiti.

Evo primjerice razlog zasto sam bila u Dublinu je to sto je moja frendica slavila dvadesetprvi rodjendan. Dan prije rodjendana pitala me sto zelim naruciti. Khm, naruciti sto? Matu Misu Kovaca, Ja sam kovac svoje srece? - Ma nee, tabletice?- I sad tu meni ona nabroji tu cilu trapezu razlicitih little helpera. - Ne hvala, odbijem glatko. Ja sam luda sama od sebe, jedino sto mi triba je aspirin ujutro kad me pukne hangover. - Ali ne odustaje ona, kaze da necu izdrzat cilu noc, jer posli partija ce bit afterparty i poslije afterpartija, after after party. Do podne. dead

Aha, rekoh, nema veze, riskirat cu. I tako ja ne narucih nista, jer iskreno govoreci izbjegavam lekadole, a kamoli te neke brain damage kemikalije.
I sad napokon party. Pokupila nas je limuzina bang i odvezla u najskuplji klub u gradu, di nas je cekala vip soba, boca pjenusca, cetri boce vodke i dvanaest redbullova i zenska kojoj je doslovno posao tu vecer bio otvarat nam i zatvarat vrata.
Bijase nas desetak, sve odreda lijepi, isprazni ljudi. Dvoje sam poznavala od prije, i nama je bilo zabavno, ostali su vecinu vremena pudrali nos i popravljali ruz u toaletu. Moja frendica slavljenica kojoj je vecer od samog pocetka bila upropastena zato sto je jedna od uzvanica zbarila lika kojeg je ona namjeravala zbarit, pa je nakon toga i slucajno sjela na neciji ruz u limuzini svojom beige minicom - smak svijeta - uzela me za ruku i odvukla van iz vip sobe, posjela na tepih i odlucila da me mora obavezno odvratiti od mog dosadnog nacina zivota i vratiti na pravi put.

Prvo je primjetila da sam se obukla ko casna (doslovno tim rijecima), jer eto ja sam nosila stikle, hlace i neki prozinkasti bijeli top ala kosuljica, a nitko mi nije objasnio da je dress code tanga i grudnjak, sto se ispostavilo prihvatljivije. A onda je uslijedio monolog o tome kako su mi tek 23 godine (24 ispravih je) i kako se moram opustiti i zaboraviti na obveze (citaj: decko) i kako moram uzivati u zivotu, jer zivot je samo jedan. I naravno, kako moram ostati na after after after partiju sutra navecer jer ce biti shooow.
Aha, aha upijala sam i kimala glavom. Mozemo se sad vratit mojoj Cranberry Vodki? Moze kaze ona.

Vratile smo se na party di san ja nastavila plesat i vrtit bokovima ko shakira, shakira, i unatoc mojoj 'casna' odjevnoj kombinaciji tipovi su mi prilazili sa svojim ispraznim spikama. Oko 3 ipo prebacili smo se u drugi dio kluba koji je bio rezerviran samo za vipovce i tamo vrtili guzovima do 5. Kako ko. Pola tog farmaceutskog tima je popadalo s nogu, uzelo taksije i otislo kuci leci. Mene su pitali na cemu sam - na vodki i soku od brusnice. Want some? Moram li reci da je after after party propao.

Veoma iritantno mi je kad vidim zenske lijepo spickane u stiklicama na visoku petu, pa ih u pola veceri izuju i skakucu dezorijentirano bose po razbijenom staklu. Grrrr sexi i dostojanstveno!

Ja sa svojim stiklama pred izlazak uvijek sklopim pakt. Ako vas imam namjeru izgubiti negdi po putu, onda vas necu ni obuti, ako vas obujem onda je to dok nas jutro ne rastavi. I tako i bise.

Inace svoju mladost sam birala provoditi prije s ekipom na rivi, a poslije po Pubovima i Rock klubovima sa zivom svirkom i ljudima u trapericma. Kad zivis u Temple baru otici u Sweneys, Foggy Dew ili The Mezz na svirku je ko otic po burek. Ponediljak, Utorak, Cetvrtak, Petak i Subotu (jer mi se nisu svidjali bendovi sridom, a nedilja je jeli, dan gospodnji). Nekako sam uvijek preferirala pivske pare naspram jeftinih parfema.

Nego da zakljucim, svi znamo one parove (i mrzimo ih najcesce) koji kad su zajedno, odjebu sve ostalo. Ne izlaze vani, ne druze se s ljudima, samo gugucu i njnjavi su cilo vrime. Ja nikad nisam htjela postati polovina takvog para i vjerujem da ja i Viking nismo takvi. Izlazimo vani samo ne vise tako cesto, nekad nam je draze sklupcati se, upalit projektor i gledat maraton Star Warsa uz kokice nego se drpat naocigled svih u klubu. Druzimo se s prijateljima i stvaramo nova poznanstva. Evo ja sam sad 3 dana provela u dublinu i prvu vecer izasla van sa svojom starom ekipom, drugu vecer plesala do 5 ujutro u klubu koji uopce ne volim, ali izvukla sam najbolje iz toga. On za dva tjedna ide s deckima na deset dana.

Pocinje me zivcirati to sto polovica mojih prijatelja ne prestaje naklapati o tome kako sam mlada i kako sam se rano vezala (ova druga polovica se vec udala i ozenila pa su tihi), doveli su me to te faze da sam pocela preispitivati svoj odnos sa svojim vlastitim deckom - sa deckom koji je izvrstan, pazljiv, zabavan, inteligentan, na momente romantican, nadnaravno dobar u krevetu i kojeg, sto je najbitnije - volim!
Ja ne tvrdim da je ovo forever and ever ali trenutno mi pase puno vise od ispraznih klupskih metroseksualaca i generacije koja svrsava na Miley Cyrus. Tako da prijatelji moji - tri koraka unazad, i pustite me na miru yes

Nemoj u Visu Uzaludnu

četvrtak , 30.01.2014.

Evo me u vlaku, relacija Cork - Dublin. Internet Connection - Excellent, uticnica neophodna za moj laptop koji ne radi bez punjaca - Excellent. Obozavam irske vlakove, separe mi je skoro ko garsonjera u studentskom domu XD

No kad vec spomenuh studente imala sam na poslu curu na praksi. Jadno dijete, mislim da se nakon mog cinicnog monologa nece vise pojaviti rolleyes. Inace za one koje nisu jos skontali, radim na recepciji hotela, sto je po mojoj procjeni mizeran i monoton posao u rangu s prodavacicom u Intersparu. Dobro jutro, Dobar Dan, Dobra Vecer, Dovidjenja, Check-in, Check out, Check-in, Check-out i tako cilu smjenu, svaki dan, svaki vikend, svaki blagdan. Jer let's face it nema gore industrije za rad od one u kojoj si rob - ili da sumiram - ugostiteljstvo. Rob firmi, rob sefu, rob cak i jebenim gostima koji su uvijek u pravu, a pogotovo kad nisu.

Dakle, dosla mala na praksu, iz srednje skole, jos neokaljana. Pitam je ja zasto bas Recepcija, kaze ona da je upisala college - smjer Front Office and Reception Operations. Zar pobogu postoji faks za recepcionerke? Uhvatih se za glavu. Dvi godine kaze ona. Isusek, jadno dijete, rekoh, daj dok ti je jos vrime upisi nesto produktivno. Nemoj ko mi hrvati svi ko muhe na govno pa na burzu. Gleda me mala ko bambi, pa pita zar je to tako strasno. Nije strasno, to je posa u kojem se tribas puno smjeskati, tipkati i pravit se lud. Jednostavno ko ameba.

Mala se ozarila, pa to je super. Posa nije tezak, u toplome si i imas lipo odjelo. San snova dok si mlad i relativno lud. Ali, zamisli se za petnaest godina. Udas se, imas dite. Sest tjedana porodiljnog, radis 7 do 3, 3 do 11; 11 do 7, 10 do 9 ili kako god menadjeru prdne u uho. Vikende, blagdane, privremeno i prekovremeno, bez ikakvih beneficija, bonusa, dodataka, mirovinskih stupova i ostalih pichoka, mos na godisnji samo kad nije sezona, dakle zimi.
Sad se vec zamislila. Kaze da je mislila upisat ugostiteljski management nakon sto zavrsi 'Recepciju'. tu joj samo prstom pokazem na Amandu koja je prolazila hodnikom. Vidis onu curu, 5 godine ugostiteljskog managementa, diploma u regalu, i sad je supervisor u restoranu. Za istu placu ko recepcioner ona trci cili dan s tacnomm u rukama po restoranu i baru, posluzuje pica i hranu. Za konobarenje ti ne triba fakultet, jer nema tog fakulteta iz kojega ces izaci ko manager ako nemas radnog iskustva.

Pita ona mene kako sam ja dobila posa. Dosla u Irsku, radila za shankom, tribala mi dozvola za rad, upisala Hotelski management radi studentske vize (jer Psihologija je bila skupa), lagala u zivotopisu, upala u hotel s pet zvjezdica i od tada su mi svi hoteli otvarali vrata. Sad imam diplomu iz hotelskog managementa koja je puka formalnost, i radim eto na recepciji i uopce nemam pretenzije za daljnje napredovanje u tom sektoru, jer iskreno moji manageri rade puno vise od mene. Oni su na poslu doslovno cili dan, 12 do 12, 7 do 7 koji k. Jel to karijera koju zelis slijediti. Mala mase glavom.

No malu na stranu, ona je irkinja, sto joj odma daje nekakvu prednost u daljnjem razvoju karijere. Tuzno je ali mi hrvati smo demografsko - geografski predodredjeni za trnovit karijerni put, to tek shvatis kad odes vani radit.
Znam ja da se nasi novinari vole pohvalit kako Hrvate stranci percipiraju kao marljiv narod koji je svugdje dobrodosao. Na sto ja kazem: Bullshit.
Kad god san rekla da san from Croatia, svi su bili -aha Russia! - Noooo, Croatia!- Ah it's all the same, Eastern Europe - Khm is that somewhere in Yugoslavia? - Nope, used to be 25 years ago, u ignorant fucks! - Do u speak Serbian there? -

Aaaanyway u got the point! Nemaju oni blage veze o hrvatskoj osim da smo eto negdi prema istoku europe, i prema tome nas trpaju u kos s poljacima, litvancima i slicnim istocnjacima koji su poznati kao oni koji pricaju malo (uglavnom zato sto ne znaju jezik) ali puno rade. Zbog tih stereotipa automatski te limitiraju na odredjenu grupu poslova. Primjera radi, moja prijateljica s diplomom iz Talijanskog i Spanjolskog i znanjem jos 3 druga jezika (ne ukljucujuci srbski i bosanski)u Irskoj pere sudje, iako ima masu talijanskih i spanjolskih poslova u ponudi, nitko joj ne nudi niti intervju. Prijatelj s diplomom iz nautike radi kao ispomoc u kuhinji. Oboje su sposobni i oboje imaju masu iskustva. Frend elektrotehnicar radi kao sobar u hotelu, frendica koja je u hrvatskoj studirala turizam ovdje je dadilja. Of course, oni su svi ovde znatno krace nego ja i ne sumnjam da cemo svi dogurati tamo di zelimo, samo triba malo vrimena.
Naravno znam i nekih koji su s diplomom iz hrvatske upali u IT sektor i super im je, a Irska je Meka za informacijske tehnologije.

Ja sam nakon Hotelskog mgmt-a upisala novi faks, i briga me sto kazu da sam forever student, sad sam dovoljno zrela da znam sto zelim raditi, i najbitnije od svega di se mogu realno zaposliti. Upala sam na studij informatike ali nakon pomnog proucavanja svatih da nije to za svakoga, i upisah nesto humanije.

Ali usporedbe radi evo jednog malo manje trnovitog puta koji prate moji skandinavski prijatelji. Posto je Skandinavija tako tehnoloski napredna i koristi masu IT proizvoda koje hrvatska mozda neci vidit u jos 10 godina, a Irska je baza skoro svim americkim IT kompanijama, ogromna je potraznja za radnicima iz nordijskih zemalja.
Korisnicka sluzba, tehnicka sluzba, inzinjeri, programmeri, operatori, nebitno. Tribaju znati engleski i neki skndinavski jezik. Tako su Viking i njegov srednjoskolski frend David dosli doslovno iz klupe srednje informaticke u Irsku i dobili posa u Hewlet Packardu kao korisnicka sluzba za svedsko govorno podrucje. Pocetna placa 20 tisuca eurica godisnje. Nije malo za jednog mulca. Upisivali su tecajeve i programme koje im je firma placala i polako napredovali. Pa je Viking nakon dvi godine u HP-u dobio posao u Google-u. Nakon godinu dana u sarenom svijetu gugla, HP trazi Softvare engineera i Viking se vraca u HP. Godinu poslije Dell ga krade HP-u i sad je tamo Enterprise Storage Support Senior Analyst (sto god to znacilo) za meni nezamislivih 2ipo tisuce eura misecno i tek su mu 24. Ista stvar s Davidom, Jensom, Johanom, Jonasom, Elin i Annom. Svi ti svedjani su bez ikakvog relevantnog iskustva upali u izvrsne firme ko sikire u med.

Svedjane na stranu, evo moje dvi Finske frendice. Obe su zapocele karijeru IT-u kao sluzba za korisnike za Fince. Onda se jedna zaljubila i preselila u Arklow i zaposlila se u restoranu, di sam ja radila za shankom. Konobarila je dvi godine, prekinula s deckom, otisla u njemacku radit na nekoj farmi timarit konje, jer joj je to gust. Vratila se u irsku i IBM trazi voditelja prodaje za Finsku. I moja Sanni dobije posa - uvjet zna finski; placa 30 tisuca eurica godisnje. I jos uz to nadje novog decka na poslu XD

Mcafee je prije 6 mjeseci objavio da trazi voditelja prodaje sa materinjim Hrvatskim jezikom i izvrsnim znanjem Engleskog. Uz znanje jezika takodjer traze da imas magisterij in Sales or Businessa, da zivis u irskoj, da imas pet godina iskustva u prodaji softvera, da mozes dokazati da imas dobar selling record , da dobro radis pod stresom i under tight deadlines, da mozes dokazati kako si radio s minimalno 60 poziva dnevno, da ti je livo jaje u promjeru 2 mm vece od desnog i da znas zamotati cokoladu u omot i jos masu toga. Mislim ono Koji K!? Naravno oglas je bio punih sest miseci online, da mi je znati tog supermena koji ga je dobio.

Dakle dvostruka mjerila ovisno o ponudi i potraznji, skandinavci su welcome da od timarenja konja dodju na stratesku poziciju u IBM-u a hrvati moraju krv pisat za istu poziciju.

Da sumiram djeco draga. Zaboravite da volite kopat po dvoristu, citat beletristiku i proucavat Gustava Klimta. Svijet ima i previse Arheologa i povjesnicara umjetnosti. Zaboravite i ekonomiju, ne triba ti pet godina faksa za zbrojit dva i dva. Ne moras biti lumen da znas da su na jednoj strani bilance rashodi, a na drugoj prihodi, pazi da su ti prihodi veci od rashoda i magistrirao si. Isusek, s obzirom na to koliko strucnjaka isprdi svake godine s hrvatskih Ekonomskih fakulteta pomislio bi covjek da je u hrvatskoj Recesija samo ime pjesme Toncija Huljica a ne surova stvarnost.

Kaze jutarnji da su najneisplativiji smjerovi u srednjoj skoli prodavaci, ekonomisti i fotografi. Mama mora da je ponosna, jer ja sam ekonomist, brat je fotograf. Mora da joj teku suze radosnice. (serem: mi smo se jos i snasli cerek)

Ljuti me masu to sto prije faksa nisam imala nikakve smjernice. Nitko se nije sjetio informirati nas pa reci dico to i to vam se isplati, to i to vam se ne isplati. Saznala sam to na tezi nacin, kad nam je profesor na prvoj godini Spanjolskog i Talijanskog (iduce god san minjala Talijanski za Ruski) odrzao govor. - Ja se nadam da ste vi upisali ovaj faks zbog ljubavi prema jeziku i hispanskoj kulturi, jer od ovoga kruha nema. - Izgubio me na onome - kruha nema- posli dvi godine sam otprdila u irsku a ovih 10 od 75 upornih koji su zavrsili fax sad su na burzi.
Btw nas je bilo 75 na tom smjeru - koji k hrvatskoj triba 75 spanjolaca po godini i to samo na jednom faksu?
Ali s druge strane, mi smo dica bili glupi, pa bez obzira reko tebi netko ne reko, ti si upisivao ono sto si htio, il sto je mater tila. Da san slusala mater sad bi bila doktorica, s obzirom da ne volim krv i dirat nepoznate ljude, vjerojatno bi bila uzasna doktorica, tako dobro da nisam.

Dobro je da je ministarstvo obrazovanja nakon godina i godina shtancanja neportebnih ekonomista, pravnika, filozofa i neznam cega sve ne odlucilo preraspodijeliti upisne kvote iako sumnjam da ce ostvarit neki znacajan napredak. Sto je moja mater rekla, oni ne bi znali jaje pofrigati a kamoli reformirati skolstvo.
Bitno je doduse informirati ove mladje hrvate koji tek razmisljaju o faksu cemu se mogu nadati. Jedan maturant ce sanjivo upisati Spanjolski i Talijanski jer se u buducnosti vidi kao profesor il prevoditelj il nebitno, i onda posli faksa moze eventualno cistiti u austrijskim hotelskim lancima ljeti na hrvatskoj obali, jer to isto zahtjeva znanje najmanje dva strana jezika.

Zalosno je i da posao.hr kao jedna od najvecih baza poslova u RH trazi samo poslove na komisiju sto u biti i nije posao. Znaci prodajne predstavnike (citaj prodavac), voditelje prodaje (citaj prodavac) i trgovacke putnike (citaj jehovin svjedok prodavac) i je li cistacice, cistacice, cistaciceeee.

Nego da zakljucim, vi koji volite jezike studirajte skandinavske jezike i Ruski. Zasto ruski, zato sto Europa uvik trazi taj jezik a rusi nisu u EU tako da hrvati imaju realno vecu sansu ako znaju jezik (Naravno vani, za hrvatsku ne garantiram). I studirajte tu vrazju informatiku, s tim ne mos pogrisiti, medicinu, nekakve znanosti i za ove koji oce zaradit paru bez puno truda eventualno marketing i onda ajte lipo vani. A vama dico sto planirate upisat smjer srednje skole prodavac - saljem trisku i budilicu.

Lihvarenje i kamatarsko kamatarenje

četvrtak , 16.01.2014.

What a day, polovica prvog miseca a mene uvatila fjaka ravna onoj u TBF-ovom remek djelu Alles Gut. Ustati il odustati mislim se kad eto podne je vec, a ja u krevetu s laptopom na improviziranom stolu od kusina. Ne ide se meni nigdi, odustajem, vani je ledeno i kisi, i ta klima ne pogoduje mediteranki.

Protegnem se i nastavim bombardirati jos ovo malo mozga sto mi je ostalo, crnom kronikom po hrvatskim portalima. Najgore je sto ne trazim rubriku cne kronike, vec ona sama iskace na naslovnoj stranici.
Pogodilo me malo vidjevsi onog dedeka s raskrvavljenom glavom sto ga panduri slepaju van iz stana zajedno s pametnom mu zenom koja je potpisala da sin bu vratil kredit kamataru, il nek se nosi stan. Pa joj je sad valjda drzava kriva?

Da se razumijemo, ne biram stranu nit drzave nit glupih ljudi. Cinjenica je da ovo drzavno rasulo ima bezbroj stvari koje treba mijenjati, ali takodjer i masu bedaka, masu neobrazovanih, masu maminih sinova i genuine kretena.
Sto je to sinceka spopalo da se ide zaduzit kod kamatara, ne znam i ne zanima me, sama cinjenica da ide mater uvlacit u to da mu bude jamac, koja je generalno popustljiva prema svom teletu, daje mi pravo da mu dijagnosticiram glupost. Za lijecenje – prekasno. Koliko prepotentan moras bit da riskiras krov nad glavom svojim starcima pa da umisto da side bezbrizno prid televizijom u svojim mirovinskim danima, njih pandurija navlaci po zgradi.

Mater ko mater razumin da ce uvik ic na ruku ditetu svome. - Meni je mali reka da to njemu triba, pa cu ja to potpisat.... e i nemoj reci caci.- Kad ce se napokon pojavit neka mater i rec lipo: - Sine, glup si. Kani se gluposti i protegni se koliko se mores pokrit! –

Zalosno je da mentalni sklop jednog prosjecnog hrvata jednostavno ne percipira sto je potrebno a sto nije. Evo za primjer jednu mladu obitelj koju osobno poznajem. Zena na pocetku dvadesetih, muz na pocetku tridesetih. Vole se i vincaju se. Teta Markic bi bila ponosna. Ni jedno od njih nema rijeseno stambeno pitanje. Usele se u stan njegovih roditelja, pedeset kvadrata. Odluce da zele imati bebu. Naprave bebu; rodi se beba. Muz radi za sitnu placu u skladistu jednog trgovackog lanca, zena ne radi. Bebi su krstitke. Pece se janje, prase, perad, radi se festa. Na kraju dana mladi par je u minusu na bankovnom racunu dvije tisuce eura. Ljute se na drzavu i emigriraju. U svrhu emigracije posudjuju jos toliko novca. Zapocinju ’novi’ zivot s cetiri tisuce eura duga na ledjima. I inozemstvu nakon pola godine ni blizu nisu tome da pokriju dugovanja i nastavljaju ziviti jednakim stilom.
Kad ce ljudi poceti uciti na tudjim greskama?

Da je kome tolika prisa nabavit pare more se slobodno javit Dvajscetri sata portalu jer tamo vam naprave ziroracun i onda gradjani demonstriraju svoje gradjanstvo uplacujuci novac. Vidim da su cigici, alkoholicari i beskurtonci vec davno prepoznali blagodati takvog nacina financiranja.

Takodjer, nije mi jasno kako se ljudi vjecito prave blesavi i neinformirani, pa valjda je vec opca kultura da se kod lihvara neces zaduzivati. Svako malo su ti, toboze prevareni, po novinama. Placu nad teskom sudbinom. Ako vidis na stupu nalipljen zuti papiric s brojem mobitela koji kao jedinu informaciju nudi da daje povoljne kratkorocne, nenamjenske kredite triba bi vec imati dovoljno soli u glavi da znas da te to sranje moze kostati puno vise od kamata.
A kad smo kod papirica na stupovima ne bi li se nasa policija koja tako zurno vrsi delozacije, mogla uhvatiti ozbiljnog posla pa umisto da zajebava umirovljenike, da malo zajebava ove druge. Lihvare i kamatare, gamad koja se nakotila i obogatila na tudjem znoju. Zar nema zakona koji ce stititi nase gradjane glupake od takvih nitkova i prevaranata. Ako se u roku minut ustav mogao mijenjati zbog tamo neke iskompleksirane babe, moze se donit i zakon na temelju kojeg ce se hapsiti lihvari i toboznje mecene.

Daj drzavo, odrasti vise.

P.S. Moram cestitati svojoj dragoj prijateljici koja je danas postala Magistrica Kroatistike. Svaka cast draga, sad mos mirno emigrirati. X x x

Republic of Cork

srijeda , 15.01.2014.

Covjece, zaboravih lozinku. Uspavali su me praznici i to jos oni ljetni tako da sam ostavila blogiranje po strani, al kako kazu da je svako zlo za neko dobro pa mi je i ova blog apstinencija donekle dobro dosla, ako nista bar da se maknem iz kuce.

Ako se dobro sjecam, zadnji post san pisala iz svog stana u Dublinu, novost je da nisam vise tamo. Preselih se malo juznije, u Cork inace drugi po velicini u Irish Republici. Razlozi: br. 1 Viking dobija dobru ponudu za posa, br. 2 ubila nas monotonija. Nakon 3 godine na jednom te istom mistu (racunaj sto metara livo, sto metara desno od Temple bara), i vjecitog meteza, zavijanja hitne, pandurije i ponocnih rigatora u portunu bilo je vrieme da napustim Dirty Old Town. Bilo je lijepo, I'll cherish the memories 'till the rest of my life, ali trebala mi je promjena.

Sad, Cork ko Cork, nije neka famozna destinacija, prvih tjedan dana se gubis po gradu i sve je novo, iducih pet miseci neznas kud ces sa sobom od dosade, ali moram reci da mi to nekako trenutno pase. Na srecu zamijenili smo centar grada periferijom tako da me ujutro bude pticice i miris zime umjesto pijanih tinejdera na putu doma. Neki dan otvorih vrata da zapalin svoj ritualni ranojutarnji duvan, kad fuckin' zeko stoji prid vratima. Ispred kuce mi je park di se cili wildlife uzgojia, zekonje, lije, labudovi i ostalih sto vrsta peradi.

Posli parka je odma more, i setnica uz more koja vodi do Blackrock dvorca, lijepa ruta za nadobudne trkace. Evo par slicica iz kvarta:



Sto se posla tice radim jos uvik istu stvar u istoj firmi samo malo juznije, al kako je svugdi sto juznije to tuznije, tako i ovde, posla ima manje tako da radim pola radnog vrimena za promjenu. Cudno nesto, dok nismo bili u Uniji ja sam radila puno radno vrime, sad smo u Uniji i nema restrikcija, a ja radim na pola. Valjda san se rodila naobratna. Buniti se necu, sad napokon imam malo vrimena za stati i uzivati.

Zbog udaljenosti posla sam morala investirati u prijevozno sredstvo. Ideja je bila nabavit biciklu al me zabrana bicikliranja u tunelu primorala da nabavim Punta. Isplatilo se. Kad san ga kupila pokaziva je kilometrazu od 82000, sad je posli pet miseci na skoro 87, i to ne radi posla do kojeg ima pet minuti voznje, nego zbog roadtripova svakog slobodnog vikenda. Obisli smo cili jug, jugoistok i jugozapad irske i ring of Kerry. Nesto predivno. Nagnalo me da na ovo sivilo od bloga dodam koju slicicu.

Anyway, napustam vas za danas. Vidimo se.

Rebellion manifesto

subota , 25.05.2013.

Stjuardese se smirile, avioni, poletili, propast CA odgodena za neki topliji dan. Prenijet cu izjavu ogranka "obicnih zaposlenika" naseg leteceg mrava za medije koja je zvucala nesto kao: ko su oni da strajkaju, ima ljudi sta kopaju po kontejnerima. U biti, mogu bit sritni sta uopce imaju primanja.

Pa da vam kazem vi "obicni zaposlenici", bit ce da su strajkali (sad vec proslo vrime) zato sto ne zele biti obicni. Ta, pokazite mi u povijesti di je to neka obica osoba ucinila nesto znacajno... Za tako nesto tribas biti malo posebniji od obicnog.

Nije li dosadno vise samo kimati glavom i slagati se sa svime sto nam serviraju:
- Cujte, od danas, rezemo place - kim, kim
- Od iduceg tjedna rezemo broj radne snage - kim, kim
- Od sljedeceg mjeseca ukidamo broj godisnjih odmora za 10% - kim, kim
- Porodiljni cemo smanjiti od 1.1. - kim, kim
- Upravi cemo povisiti place i isplatiti bonuse zbog, strahovitog zalaganja u proslom kvartalu - kim, kim

A onda dodjes doma i j**** im sve po spisku. Pasivna agresivnost je opasna dijagnoza, cesto izazvana nepravdom i nemogucnoscu da ju promijenis. Sto vise ljudi pristaje na neuvijete kojima su izlozeni, suti, trpi i konstantno potiskuje nezadovoljstvo, vise ce biti i klinickih slucajeva.
Na zalost, uredjenje u kojem zivimo cini nas agresivnima. Pa zasto onda potiskujemo svu tu nepravdu u sebi i kimamo onima koji ju cine umjesto da reagiramo.
Jadini nacin da reagiras, a da te ne proglase ludim jeste da se udruzis s drugima koji isto misle. Dogadjalo se u povijesti da se velike stvari mijenjaju, samo zato sto je dovoljno glasova vikalo, pa ih se i culo.

Kad su brodovima dovezli ljude iz egzoticnih zemalja, upregnuli ih na plantazama i zaradjivali na njihovom znoju i prolivenoj krvi, ugnjetavajuci ih godinama i ne priznavajuci osnovna prava sakupili su se glasovi i viknuli - ne! I ukinuto je ropstvo.
Kad je industrijska revolucija uzela maha, i pretvorila covjeka ponovno u roba koji je satima radio bez odredjenog radnog vremena, samo za kruh na stolu, ujedinili su se glasovi i rekli - ne! i sto su dobili, 8 sati radno vrime okrunjeno ustavom i zakonom. Naravno, ne drze se svi toga ni dan danas, ali napredak je ucinjen.

Danas robujemo na neke druge, civiliziranije nacine. Danas oni sto udaraju bicem nose svilene rukavice i ljetuju na yahtama. I barataju jako dobro obrnutom psihologijom. Ako propadne firma, radnici su krivi, a ne oni u samom vrhu firme koji su donosili krive odluke. Ako to ponove nekoliko puta, netko ce mozda i povjerovati, mozda cak i ministar.
Ako uprava centralne banke konstantno donosi krive odluke i dovede drzavu na rub bankrota podizuci kamate na kredite vec prezaduzenom stanovnistvu, koju uzimaju nove kredite da bi vratili stare i stvaraju zacarani krug u kojemu se kamate gomilaju i stvaraju novi dug ni iz cega jer su zapravo samo izmisljena vrijednost, opet su krivi ljudi i najnizi sloj radne snage jer ce se njih jace oporezivati da bi se banke oporavile i drzava stala na noge.

Govore nema se, stedi se. Novaca ima, samo je krivo raspodijeljen, to je barem jasno.
Je li logicno da jedan mulac sta barata loptom po nogometnom stadionu s utakmice na utakmicu jednom tjedno, zaradi 60 milijuna godisnje; je li logicno da jedan direktor banke koji potkrada posten narod kamatama na kredite zaradjuje 100 milijuna godisnje sjedeci u fotelji od 10 do 5; Je li logicno da jedan vlasnik multinacionalne internet kompanije koja prodaje virtualnu maglu zaradi milijardu eura godisnje, je li logicno da jedan sretnik od 18 godina smisli nekakav app i za to dobije 20 milijuna i osigura si zivot i daljnje obrazovanje, je li logicno da neki zgoljavi popisanko s gay frizurom izvede pismu na pozornici koju mu je 20 autora napisalo i skladalo i postane planetarna zvijezda koja zaradjuje 60 mil na godinu.

E pa nema logike na ovom svijetu. Otisao je u toliko krivom smjeru da pozelim biti alien.

Niti jedan radikalan pokret nece uspijeti opstati, to je valjda vidljivo kroz povijest. jeste da se komunizam drzi tu i tamo, trude se iskorijeniti ga, socijalizam isto tako, anarhizam je odavno vidio svoje, ko i fashizam, kapitalizam nije nista bolji! Uredjenje u kojemu jedino novac nosi vrijednost a na ljude se zaboravlja past ce kad tad. Ja se samo nadam da cu doziviti da tome svjedocim.

Trudim se koliko mogu da se oduprem ovom poretku.
Ne jedem u McShitu, Burger shitu nit Kentucky fried Shitu, bojkotiram ih iz dva razloga. Prvo: jer su to multinacionalne kompanije, koje izrabljuju radnu snagu, izrabljuju farmere cije su farme pretvorene u logore smrti di zivotinje ne lice na zivotinje. Krava koja cili zivot nije vidila svitlo dana ne moze dati kvalitetno meso, pile koje tove steroidima da mu narastu prsa, ne moze biti dobro za moje zdravlje. Takve firme unistavaju male poduzetnike, lokalne restorane i trgovine, i zato ih bojkotiram.
Drugo: jer koliko god zacina stave, njihov je proizvod smeche i nista drugo.

Ne slusam Byonce, Rihanu i slicne samoprozvane dive pevaljke lakih nota i ispraznih stihova, nisam Beliber, ne kupujem karte za koncerte, ne downloadam njihovu muziku i ne trosim na njihove CD-e. Znam da je ovaj moj bojkot sasvim nevazan i njih boli kurac dok cesu p*** u vili koju su im kupile curice od 12-13 godina i njihovi roditelji.

Ne idem na ljetovanje u odredista poznata po masovnom turizmu, tipa Lanzerote. Poveca hrid u oceanu bez ikakve kulture koja je dala dusu da blidi britanci smoce dupe u njihovom moru i potrose koju funtu. Znam stotine koji dvaput godinje odu tamo samo da vide pijesak, more i sunce, obleju se ko stoke, pokefaju i vrate nazad. Ne zanima ih kultura, civilizacija, stanovnistvo. A taj otok zna koga privlaci tako da se pretvorio u Little england, na svakom je kantunu English/Irish pub i prodaje pivu i irske kobasice. Nema identiteta.

Ne trosim novce na markice koje su proizvedene u kini, vijetnamu i shangaju s namjerom da traju kratkorocno i izmuzu vise para nego sto vride pod izlikom mode.

To je moj doprinos antikapitalizmu.

Odbijam razmisljati kako mi nalazu. Mozak ima svoju svrhu, i svatko od nas ga ima da njime upravlja. Glava nam ne sluzi samo da kimamo njome.

Nazalost umisto da razmisljaju, moji ljudi se zajebavaju teroriziranjem baba i didova u svrhu prikupljanja potpisa koji nece dokazati nista osim da 100 godina kaskamo za zdravom pamecu.












Za knjiske moljce i one koji znaju citati

srijeda , 01.05.2013.

Dragi moji, evo citam u novinama da ne citamo dovoljno - iz kojeg razloga - ne znam. Neki kazu knjige su skupe, ovi drugi nemaju vrimena, treci su i ovako vec preoptereceni sluzbenom literaturom a velik broj muskaraca koje poznajem imaju knjigofobitis sto je strah da ce im otpast ona stvar ako procitaju ista osim ponude u Supersport kladionici.

Imam sricu da sam u gradu prepunom second hand shopova s ponudom razlicitih zanrova literature i kojegakvog trasha, pa si umijem pokupiti tu i tamo kakvu knjigicu za 50 centi. Jedna od prvih na koje sam tako nabasala pred par godina jest 'Angela's Ashes', Prva knjiga irskog pisca Franka McCourta koju bih toplo preporucila zaljubljenicima u memoare i tragikomediju.
Prica je to o odrastanju u katolickoj Irskoj za vrijeme Velike Gladi i citanje vas navodi na razlicita raspolozenja, od ljutnje preko suza do smijeha.
Smatram je inspirativnom knjigom koja ce vam podici raspolozenje, jer kad vidite kroz sto je sve covjek prosao shvatit cete kako je vas zivot zapravo izvrstan.

Za one koji se dobro snalaze s engleskim bilo bi dobro da je procitaju u tom, izvornom izdanju jer je pisana na veoma 'irski nacin' s puno fraza i pojmova koje je naprosto nemoguce prevesti.

Na hrvatskom je izdana pod imenom 'Andjelin prah' a po knjizi je snimljen i istoimeni film 1999, za one koji ne vole toliko pisanu rijec a zanima ih o cemu se radi.

 photo 4ea99919-6778-4cea-9d9f-4230a935b495.jpg


Eh da mama zna...

četvrtak , 25.04.2013.

Kaze mi majka neki dan: -Zasto se ti, sine, ne vratis u Hrvatsku. Povedi i njega, nadjite posa, a za pocetak mozete zivit u nas neko vrime.-

Eh da mama zna...
Da mama zna da bi ja vjerojatno uspila nac posao ove sezone za neke 3-4 tisuce kuna na kojem bi rintala 7 dana dnevno od jutra do mraka, najvjerojatnije konobareci, 3 miseca i onda zavrsila na birou ko i ostala ekipa, Viking naravno sumnjam da bi nasa ikakav posa jer hrvatski ne govori i poprilicno je prekvalificiran za bilo koji posa na nasem trzistu.
Njegovo trenutno zaposlenje je Senior software analyst u Dellu, prije je bija u Google godinu dana i prije Google-a u HP-u skoro 3 godine.

Kaze mi mater da nadje posa di popravlja kompjutere. Al mater ne kuzi da ako si inzinjer informatike, ne znaci to da odma mos kompjutere prodavat u lokalnom ducanu informaticke opreme, prvo iz razloga sto ce mu interakcija s lokalnim stanovnistvom biti znatno otezana iz razloga sto na hrvatskom zna reci -dobro dupe, daj mi pivu, p**** ti materina i volim te-, a drugo jer bi to bila shaka u celo nakon zadnjih pet godina rada i skolovanja tijekom kojih je od operatera korisnicke sluzbe dosa do inzinjera koji pokriva Europu, Afriku i Australiju iz fotelje u Dellu sa nepune 24 godine na ledjima.

I zahvalna sam mami sto nam nudi krov nad glavom. Al da u trosobnom stancicu od 75 kvadrata dovucem sebe i njega, materi, caci i bratu na teret, radije bi uzela lift do sestog kata i skocila na bauk.
Da jedna osoba radi za 3000 kuna tijekom cile godine i da zeli iznajmiti stancic za dvoje moze razunati na 200 eura stanarine, i 100 eura rezija svaki misec ako ne trosi puno, ostane taman za napunit kolica u intersparu.

I da mama zna kako mi zivimo ovde, ne bi ona pitala kad se vracamo nazad, rekla bi ostani ti sine tamo.

U Irish Independentu sam jucer procitala kako je prosjecna placa ovde €40.000 godisnje. Na sto ja kazem: Bullshit - to je isto ko kad kazu da je u Zagrebu prosjecna placa 9.000 kn misecno kad sracunaju Markov trg i Severinu.
Koliki je prosjek realno - ne znam, ali znam da na minimalcu mozes zivit i to sasvim normalno - ne mislim pritom na hrvatsko normalno, jer to je tamo sasvim iskrivljen pojam.

Zakonom je ovdje propisana placa od €8.65 po satu bruto i ispod toga dobiju eventualno samo filipinci i brazilci koji rade na crno. Porez na minimalnu placu je 20 % sto te na kraju miseca izadje oko €1150 neto. Dakle to je minimalac za poslove tipa prodavc, konobar i sl. Naravno prednost imaju konobari jer sa placom dolazi i mancha, koje sam svojedobno radeci u restoranu znala pobrati oko prosjecno €40 dnevno, sto ukupna mjesecna primanja digne na skoro €2000.

Radni tjedan je 40 sati i dva dana slobodno su obavezna! Ako se slucajno 5 kolega razboli isti dan i ti si jedina opcija iako si odradija svojih 40 sati, sef ce te kumiti i moliti da dodjes taj dan i ispricavat se sto te opce pozva.

Ja i Viking smo prosli fazu minimalca i sad radimo za malo bolje pare. Ja sam na recepciji hotela on u multinacionalnoj kompaniji. Zivimo u unajmljenom stanu koji nas kosta €800 misecno, da napomenem - mogli smo proc i jeftinije al su se guze odlucile za komfort u samom centru Dublina. Garsonjera se moze naci za €400 eura, jednosoban stancic malo izvan centra za €600 a ako si s ekipom mozete unajmit trosobnu ili cetverosobnu kucu malo izvan centra za €800 - €1200 pa podilit troskove. Takodjer opcija je i dilit sobu sa cimerom/icom za €200-€250. Tu opciju ne preporucam ako vam je cimerica korejka - been there done that, odselila se u roku misec dana!

Rezije se ovde placaju svaka dva miseca najcesce, a ne svakih misec dana i pokrivaju struju i plin. Voda je besplatna (iako kazu da ce uvesti placanje od 1.1. iduce godine). To nas dodje oko €150 eura svaka dva miseca (zimi s grijanjem non-stop) znaci oko €75 misecno i s tim da nas je dvoje pa placamo 50/50 izadje mene samu oko €37 misecno.
Televizija, telefon i superbrzi internet su u paketu koji imamo €60 misecno, s tim da prvih 4 miseca placas samo €15 - dok te ne navuku. znaci na kraju misecno €30 po osobi.


I na kraju kad zbrojim stanarinu i rezije otislo mi je nesto vise od jedne cetvrtine place.

Dodaj tome misecno €150 i manje za hranu po osobi- hranu ni ne kupujemo previse jer oboje imamo rucak i marendu na poslu, tako da odemo u shopping 2 puta tjedno i uzmemo cisto malo gluposti da se nadje u kuci za prigristi navecer i kad imamo slobodne dane.

Ja od obaveznih izdavanja imam jos i misecni pokaz za tramvaj koji me kosta €62 sto je neophodno da stignem na posa.
I nakon svih ovih obaveznih troskova, jos uvik mi ostaje nesto malo vise od pola place. Zato si priustim teretanu za €50 misecno, i pice vikendom s ekipom.

Cuga i duvani su skupi. Kutija bilo kojih cigareta je €9.80. Za one uporne koje to ne natira da prestanu pusit tu je Virginia Gold i Amber Leaf za rolanje €4.90 skupa s rizlama i filterima u kutiji wink
Po litre tocenog varira od Puba do Puba od €2.5 ponedilkom, do €6 subotom navecer.
Ja iskerno nisam previse od alkohola, pa potrosim oko €20 max na cugu i upad u klub kad zatriba. Kako zivim u centru, vecina Pubova su mi 5 minuta od stana pa ne trosim na taxi.

€20, €30 tjedno ide uviku Holiday fond, pa si ja i Viking priustimo deset dana odmora i relaksacije sto liti u hrvatskoj, sto zimi u Svedskoj, 2 - 3 puta godisnje.

I na kraju miseca da zaokruzim ovo financijsko epovanje, ostane mi minimalno €500 za stavit sa strane za crne dane.

Eto, sad mama zna zasto sam ja ovde i zasto mi se ne zuri doma.











God Jul! Sritan Bozic!

ponedjeljak , 24.12.2012.

E pa dragi moji sretan vam Bozic ili God Jul po svedskom s obzirom da ja i Viking slavimo vec danas. Kod nas to ide dva dana za redom. Jedan 24-tog kako to kod njih spada i drugi 25-tog po nasemu.
Nije nam uopce lose, dva dana dobre hrane i zezancije. Doduse zavrnuli smo malo rukave pa je mene dopala salata od bakalara, a on radi glavno jelo nesto zapeceno s krumpirima i lososom. Kasnije cu zamutiti fritule a on kanelbullar iliti peciva s cimetom...Sutra obrnuto, on predjelo a ja glavno jelo.

Anyway, ne mislim pisati na dugo i nasiroko, pa eto ako se ne javim sutra sretan Bozic svima...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.